Online nasilje nad ženama: Koliko imamo sluha za cyberbullyng

Home / IRE blog / Online nasilje nad ženama: Koliko imamo sluha za cyberbullyng

Većina korisnika interneta izložena je nekoj vrsti nasilja na neki način. Međutim, na internetu postoje posebno ranjive skupine među kojima su i žene. Nažalost, mnoge žene i ne znaju da prepoznaju da su ustvari žrtve nasilja na internetu.

Piše: Amra Kamberović

Ono što se smatra između ostalog online nasiljem (cyberbullyng) jeste: uhođenje na internetu, uznemiravanje na internetu, objavljivanje pornografskog sadržaja ili bilo kojeg drugog sadržaja bez pristanka. U ovom tekstu ćemo definisati šta je to konkretno cyberbullyng, u predstavit ćemo samo jedan od primjera ove vrste nasilja, te se osvrnuti na to koliko nadležni organi imaju sluha za ovakve slučajeve i prijave, ali i kakve su mogućnosti djelovanja tih organa i kakav je zakonski okvir za ovakve slučajeve.

Na kraju ćemo iznijeti podatke o tome kako se to tretira u Evropskoj uniji. Nasilje putem modernih tehnologija (elektroničko nasilje, engl. cyberbullying) predstavlja namjerno nanošenje štete pojedincu/ki ili grupi osoba putem Interneta, mobitela i drugih elektroničkih uređaja. Šteta se drugim osobama može nanositi višestrukim slanjem poruka i različitih audio-vizualnih zapisa putem Interneta i društvenih mreža.

Cilj takvih ponašanja je povrijediti, uznemiriti ili na bilo koji drugi način oštetiti drugu osobu ili grupu osoba koje se nisu u stanju zaštiti od takvih postupaka. Ovaj oblik nasilja može se događati na raznim internetskim stranicama (npr. društvene mreže, forumi, blogovi, chat sobe) te putem različitih elektroničkih sredstava (npr. e-mail, instant poruke) (Cakić, Hodak Kodžoman i Velki, 2013). Elektroničkonasilje i predstavlja novi put za tradicionalne oblike nasilja, navodi se u brošuri REAGIRAJ, “Elektroničko i seksualno nasilje nad i među djecom i mladima”.

Primjeri online nasilja

Jedan od primjera slučaja virtuelnog nasilja u Bosni i Hercegovini opisan je na portalu zenskaposla.ba. Žrtva (20) je fotografisana na jednom od svojih vokalnih nastupa. Počinitelj joj je kasnije slao poruke i sve se činilo bezazlenim do momenta kada je krenuo slati poruke koje su sadržavale i njene (Facebook) fotografije. Žrtva je saznala da je „obožavatelj“ stariji od nje i htjela se distancirati, ali pojavio se video u kojem su korištene njene Facebook fotografije i gdje je počinitelj stavio fokus na zabranjenu ljubav iskoristivši njeno pravo ime i prezime, kao i mjesto iz kojeg je dolazila. Žrtva je zatražila uklanjanje videa sa YouTuba, ali administratori ga nisu uklonili. Djevojka je zatim potražila pomoć u lokalnoj policijskoj postaji gdje joj je jedan od policajaca rekao :“ (…) ne brini se, to je samo ljubav.“

Facebook: Najveći broj prijavljenih online slučajeva

Na portalu Oštra Nula Azra Berbić, pravnica, pisala je o internet nasilju nad ženama, te piše da kada žena ili djevojka dobija konstantne prijetnje, uvrede ili ucjene od strane nasilnika na nekoj od društvenih platformi, nadležni organi u slučaju prijave neće poduzeti ništa bez obzira koliko ozbiljna uznemiravanja, prijetnje i uvrede bile, bez obzira na nelagodu i strah žrtve koje su izazvane aktivnošću nasilnika. Još navodi da nevladine organizacije koje su radile istraživanja i vodile evidencije o nasilju na internetu su zabilježile poražavajuće statistike kada su u pitanju reakcije nadležnih organa kao što su policija i tužilaštvo. Oni su uglavnom nezainteresovano i nemarno postupali u slučaju prijave ovog oblika nasilja, a nerijetko se dešavalo da nasilnik zaista svoje prijetnje sprovede u djelo. Najveći broj prijavljenih i evidentiranih slučajeva nasilja na internetu u našoj državi, kako Azra Berbić piše, su zabilježeni na društvenoj mreži Facebook, ali je veliki broj zabilježenih slučajeva prijetnji i uznemiravanja preko sms poruka. Također je zabrinjavajuća činjenica da žrtve ovog oblika nasilja ne nailaze na razumijevanje i podršku od svojih porodica i društva.

Postavlja se pitanje da li državni organi u ovom slučaju snose dio krivice jer su ipak bili obaviješteni o nasilju i uznemiravanju i zašto se reaguje tek kada nasilničko ponašanje iz verbalnog pređe u fizičko, odnosno zašto se ne reaguje preventivno. Zakoni koji prepoznaju i
tretiraju psihičko, fizičko i seksualno nasilje ne poznaju nasilje na internetu kao takvo i tu su donekle državni organi ograničeni u svome djelovanju. Sa druge strane to daje prostora nasilniku da i na ovaj način ispolji svoje nasilničko ponašanje, a da za to ipak ne snosi posljedice,
zaključuje ova pravnica.

Zakonski okvir

Krivični zakon Bosne i Hercegovine nasilje, narušavanje ugleda i nanošenje drugih oblika štete putem Informaciono – komunikacione tehnologije (IKT) ne tretira, ne procesuira niti počinitelje/ke goni krivično. Osim Krivičnog zakona BiH ni Ustav, kao ni Krivični zakon FBiH,
te Zakon o zaštiti nasilja u porodici, Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o zabrani diskriminacije ne bave se pitanjima online nasilja. Zakonodavstvo u BiH nema jasno definisane odredbe kada je u pitanju nasilje izvršeno putem savremenih tehnologija. Pokušaji da se pravda
zadovolji (u slučaju online nasilja), u okviru zakonskog i administrativnog sistema, uglavnom nemaju uspjeha. Počinitelji/ke se ne procesuiraju ili se kažnjavaju uslovnom i/ ili novčanom kaznom jer se njihova kršenja vežu za druge nezakonite radnje, piše portal zenskaposla.ba.

Online nasilje nad ženama u kontekstu EU

Nasilje nad ženama i djevojkama na internetu još uvijek nije u potpunosti konceptualizirano ni pravno uređeno na razini EU-a navodi se u publikaciji Evropskog instituta za ravnopravnost spolova “Nasilje nad djevojkama i ženama na internetu”. U daljem tekstu stoji da nema raspoloživih rezultata istraživanja razvrstanih po spolu na temu raširenosti i štetnosti nasilja nad ženama i djevojkama na internetu na razini EU-a, a broj takvih istraživanja ograničen je i na nacionalnoj razini unutar država članica EU-a. Međutim, dostupna istraživanja pokazuju da su žene nerazmjerno češće žrtve određenih oblika nasilja na internetu u odnosu na muškarce. Na primjer, istraživanje u kojemu je sudjelovalo više od 9 000 korisnika interneta iz Njemačke u dobi od 10 do 50 godina pokazalo je da su žene značajno češće žrtve seksualnog uznemiravanja i uhođenja na internetu nego muškarci, a učinci tih oblika nasilja traumatičniji su za žrtve, navodi se u ovoj publikaciji.

Istraživanja koja su navedena u, potkrepljuju i istraživanja iz 2014. godine koje je proveo istraživački centar Pew u Sjedinjenim Američkim Državama i koje je pokazalo da iako muškarci nešto češće doživljavaju relativno „blage” oblike uznemiravanja na internetu nego žene (kao što su vrijeđanje i sramoćenje), žene (osobito mlade žene u dobi od 18 do 24 godine) nerazmjerno češće doživljavaju teške vrste uznemiravanja na internetu, konkretno uhođenje i seksualno uznemiravanje.

Stručnjaci upozoravaju na to da je pogrešno konceptualizirati nasilje nad ženama i djevojkama na internetu kao posve zasebnu pojavu u odnosu na nasilje u „stvarnom svijetu”, već da ih je ispravnije promatrati kao cjelinu. Slučajevi u kojima je riječ o uhođenju partnera ili bivšeg
partnera na internetu slijede iste obrasce kao i uhođenje izvan interneta te se stoga isto tak smatraju nasiljem među partnerima, koje je samo potpomognuto upotrebom tehnologije.

Dokazi potvrđuju da nasilje na internetu i izvan njega treba smatrati jednom cjelinom: istraživanje provedeno u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazuje da je u više od polovice slučajeva (54%) uhođenju na internetu prethodio prvi susret u stvarnim okolnostima, piše u publikaciji
Evropskog instituta za ravnopravnost polova “Nasilje nad djevojkama i ženama na internetu”.

Tekst nastao u okviru projekta “Radi i (na)uči” Udruženja IRE. Želite nam se pridružiti? Saznajte više ovdje.